U subotu 07. studenoga održan je predizborni skup predsjedničkog kandidata prof. dr. Miroslava Tuđmana u Zagrebu. U Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski okupilo se oko dvije tisuće njegovih pristalica, među kojima su se mogle prepoznati mnoge poznate osobe. Skup je počeo nešto iza 11 sati, a potrajao je više od dva sata pri čemu su se izmjenjivali govornici i izvođači kulturno umjetničkog programa. Cijeli program bio je vješto režiran i vođen, uz pomoć kamera i velikih projektora. Naravno, nakon kratkog uvoda hrvatsku himnu izveo je ženski zbor KUD „Pleso“, a minutom šutnje odana je počast prvom hrvatskom predsjedniku i svima onima koji su dali živote za Hrvatsku. Prvi je govorio voditelj Tuđmanovog izbornog Stožera Janko Perić, čovjek s velikim iskustvom u kampanjama kao bivši član Kanadskog parlamenta u tri mandata. Nakon njega govorila je u vrlo jasnim porukama dr. Koraljka Marušić – Kušević, liječnica iz Zagreba, koja je završila dva poslijediplomska studija i koja je dugogodišnja djelatnica Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu, kao i nositeljica spomenice Domovinskoga rata. Slijedio je govor dr. Đure Njavre, u kojom su između ostaloga podrobnije objašnjeni ekonomski aspekti Tuđmanovog programa i važnosti da Hrvatska sama određuje i upravlja svojim ekonomskim prioritetima za otvaranje perspektivne budućnosti. Umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo više je puta u svom efektnom govoru izazvao veliki pljesak, počevši od primjedbe kako novi predsjednik mora biti sve što Mesić nije. Završni govor održao je sam predsjednički kandidat prof. dr. Miroslav Tuđman koji je tom prilikom rekao: „Dame i gospodo, Hrvatice i Hrvati, hrvatski državljani ma gdje bili, Dragi prijatelji. Prije dvadeset godina, pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, stvoren je pokret koji je imao za cilj uspostavu slobodne, suverene i samostalne države, Republike Hrvatske. 
Taj se cilj mogao ostvariti jedino izlaskom iz Jugoslavije i oslobađanjem od jednostranačkog komunističkog režima. U burnim vremenima 1990-ih pad berlinskog zida, propast komunističkog sustava i raspad Varšavskog pakta u Europi, potresao je i promijenio je međunarodni, europski i svjetski, poredak. Nisu svi međunarodni čimbenici željeli promjenu dotadašnjeg međunarodnog poretka, niti su pristajali na raspad Jugoslavije. Međutim, dr. Franjo Tuđman uspio je ostvariti snove mnogih hrvatskih generacije. Hrvatska je izborila međunarodno priznanje. Hrvatska je primljena u međunarodne organizacije. Hrvatska je pobijedila u Domovinskom ratu. Zašto? Zato jer je Prvi predsjednik znao i vjerovao da svaki narod ima pravo na svoju državu. Zato jer je svoj program pokreta za hrvatsku državu ostvario na zajedništvu domovinske i iseljene Hrvatske, na pomirbi svih političkih opcija koje su bile za Hrvatsku državu, na činjenici da Hrvati nisu ratovali na suprotnim stranama. Na tim je vrijednostima, vrijednostima hrvatske slobode, istine, pravde, stvorena i obranjena naša država. Bili smo tada odlučni i ponosni, ujedinjeni oko iste državotvorne politike. U to smo vrijeme bili pobjednici. Početak tog pobjedonosnog pokreta bio je ovdje u ovoj dvorani, na prvom saboru HDZ-a, uoči prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj 
U tom sporazumu, poznatom kao Cutilleirov plan stoji: "BiH će biti država sačinjena od tri sastavne jedinice, temeljene na nacionalnim načelima …". Daytonski sporazum nije poštivao tu odredbu jer je htio zadovoljiti oprečne interese srpskog i bošnjačkog naroda. Pri tome su Hrvati prošli loše, jer im postojećim rješenjima nije osigurana stvarna ravnopravnost i konstitutivnost. Hrvatska kao potpisnica međunarodnih sporazuma, Washingtonskih i Daytonskih, te po svojim ustavnim obvezama, ima obveza i prema BiH i prema Hrvatima u BiH. Čak i neovisno o tome RH i BiH imaju uzajamne nacionalne interese jedna prema drugoj jer o tome ovise i naši i njihovi razvojni planovi. Zato Hrvatska mora voditi računa, i davati potporu Hrvatima u BiH kako bi i u praksi postali ravnopravni ostalim narodima.Hrvatskoj je u interesu da Hrvati u Bosni i Hercegovini osiguraju svoju konstitutivnost i ravnopravnost, kako bi tamo bili sigurni i zadovoljni. Zato je Hrvatskoj u interesu da BiH čim prije osigura samoodrživ razvoj, te da i BiH pristupi euroatlantskim integracijama. Zato želim biti predsjednik koji će se zalagati da se Bosna i Hercegovina uredi po švicarskom uzoru, s tri federalne jedinice. 4. Vrijeme je za moralnu obnovu hrvatskoga društva. Vrijeme je da se poštuje istina, pravda i dostojanstvo čovjeka. Vrijeme je da se poštuju kršćanska načela u donošenju zakona koji se tiču obitelji i prava na život. Na početku 21. stoljeća svjedoci smo rasula vrijednosti na kojima je počivao međunarodni poredak u 20. stoljeću i kojima su težila društva na Zapada. Na djelu je proces prevrednovanje univerzalnih vrednota po kojima se čovjek ravnao stoljećima. Sloboda, istina, pravda, ljudska prava i kultura nisu više na cijeni. Danas nam se nameću radikalno nove vrijednosti globalizacije koje određuju egzistenciju suvremenog čovjeka: tehnologija, tržište, informacija i turizam. Suvremeni čovjek danas živi u tom procjepu: čini se da su globalne vrijednosti u ekspanziji, dok su univerzalne na odlasku. Europska unija u svojim dokumentima nije se pozvala na svoje kršćanske korijene i poštivanje univerzalnih ljudskih vrijednosti. Prednost daje vrijednostima globalizacije. Gospodarske i političke krize kroz koje prolazi hrvatsko društvo imaju svoje ishodište u nametanju lažnih nam vrijednosti. Pravde smo se spremni odreći ako se ponudi mogućnost sticanja profita. Istine smo se spremni odreći da ne bismo ugrozili vlastitu egzistenciju. Na korupciju smo pristali onda kada smo se odrekli ponosa i dostojanstva. Ponosan čovjek neće primiti ni davati mito. Ako želimo moralno i zdravo društvo, onda moramo preuzeti odgovornost za poštivanje slobode, za traženje istine, moramo se zalagati i boriti za pravdu. Hrvatska država je u Domovinskom ratu stvorena zahvaljujući odvažnosti i želji za osobnom i nacionalnom slobodom, borbom za istinu o hrvatskom narodu i odlučnošću da se ostvari ta pravedna ideja vlastite države. Odgovornost za vrijednosti kojima težimo, idealne u koje vjerujemo, blagostanju i sigurnosti kojima se nadamo, osim katoličke crkve moraju preuzeti svi: političke stranke i civilne udruge, kulturni i znanstveni djelatnici, gospodarstvenici i umjetnici. Svi se moramo ujediniti oko zajedničkih vrijednosti i ciljeva, a ostaviti po strani osobno, stranačko i profitersko koristoljublje. Hrvatska treba predsjednika koji je spreman za ta načela poduzeti sve, predsjednika koji će cijeloga sebe, svoj život založiti da se ta načela provode. Zato želim biti predsjednik, koji će voditi državnu politiku držeći se načela: suverenosti hrvatske države, poštivanja istine, zalaganja za pravdu i dostojanstvo svakog čovjeka. 5. Vrijeme je da shvatimo Europsku uniju ne kao cilj nego kao sredstvo. Vrijeme je da se naš odnos prema Uniji utemelji na hrvatskim političkim i gospodarskim interesima. Hrvatska je integralni dio Europe, a Europska unija je politička organizacija. Prema tome nisam protiv ulaska Hrvatske u EU. Ali za razliku od desetgodišnje politike "nema alternative", koja je zagovarala bespogovorni pristup ulasku u EU, moje je stajalište da EU nije cilj nego je sredstvo da Hrvatska ostvari svoje gospodarske i nacionalne interese. Drugim riječima, ne bih nikada prihvatio "podanički mentalitet" kao način ulaska Hrvatske u EU. Hrvatska svoju politiku prema EU treba graditi na partnerskim odnosima, imajući na umu viziju EU kao saveza suverenih država. To je važno zato što mi moramo već danas predvidjeti kakvu Europsku uniju želimo i kakvo će biti naše mjesto u njoj. O tome nitko od političara na vlasti, u ovih deset godina nije rekao ni riječ. Ukratko, protiv sam onih ugovora koji su do sada potpisani na štetu naših interesa. Da bismo postigli bolje ugovore, osigurali prednosti u pregovorima, moramo puno bolje poznavati odnose između zemalja članica EU, kako bismo znali tko su nam parteri a tko konkurenti u ostvarivanju naših nacionalnih interesa. Zato ću biti predsjednik, koji će zagovarati ulazak u EU pod uvjetom da se osigura zaštita suvereniteta i vitalnih hrvatskih nacionalnih interesa. 6. Vrijeme je da Hrvatska postane subjekt, i prestane biti objektom međunarodne politike. Hrvatska ima svoje strateške interese i izvan Europe, te zato treba tražiti strateške partnere i izvan EU. Tijekom Domovinskog rata imali smo partnerske odnose s SAD-om. To partnerstvo trebamo obnoviti, ali i naći nove partnere osobito u krugu mediteranskih i srednjoeuropskih zemalja. Zato jer je Hrvatska srednjoeuropska i mediteranska zemlja. Hrvatska nije zapadni Balkan. Zato nam nisu prihvatljive balkanske integracije. Vrijeme je da stanemo na kraj zamislima onih institucija i političara koji se još nisu oslobodili jugoslavenske ideje i komunističke prošlosti, jer takvi su glavni pobornici zapadno-balkanskih integracija. Sa susjedima trebamo imati dobre odnose ali strateške partnere moramo birati sami prema našim razvojnim planovima i nacionalnim interesima. Članstvo u NATO-u je važno za Hrvatsku i treba graditi našu poziciju u NATO-u. A to znači da trebamo jačati Hrvatsku vojsku kao i naš cjelokupni sustav nacionalne sigurnosti. Pregovori sa Slovenijom vode se na pogrešan način. Pristajanje na slovensko prisvajanje našega mora, posljedica su podaničke politike i povlačenja odluke o ZERP-u, odnosno gospodarskom pojasu. Obećanje, da je politička arbitraža o hrvatskim granicama, važna ili čak uvjet za nastavak pregovora s EU – kockanje je sa hrvatskim državnim teritorijem, te suverenošću i sudbinom Hrvatske. Politička trgovina – zamjena hrvatskog teritorija za ulazak u EU - bila bi izdajnička politika. Predložena politička arbitraža porazna je i za samu EU, jer se EU pokazuje nedosljednom i nevjerodostojnom u poštivanju međunarodnog prava i poštivanju jednakih kriterija za prijam novih članica EU. Takva politika EU može imati za posljedicu da trajno zatruje odnose između hrvatskog i slovenskog naroda – koji nikada u povijesti nisu bili u sukobu. Takva politika bila bi suprotna ciljevima i idealima kojima EU teži. Zato problem granica treba vratiti kao problem Slovenije i EU. Projekt EU ne može se završiti bez jugoistoka Europe i zato moramo biti svjesni svoje uloge i odgovornosti. To znači da moramo poštivati druge ali isto tako i tražiti da nas drugi poštuju. EU mora biti zainteresirana za Hrvatsku, u istoj mjeri kao što je Hrvatskoj od interesa članstvo u EU. Ako nema međusobnog uvažavanja i partnerskih odnosa stalno ćemo biti izloženi pritiscima i nametanju dvostrukih kriterija. Zato želim biti predsjednik, koji će uspostaviti strateške partnerske odnose s nizom zemalja u svijetu, ali koji neće Hrvatsku voditi u balkanske integracije. 7. Vrijeme je da obnovimo demokratske institucije kao garanciju zaštite osobnih i kolektivnih prava svih hrvatskih državljana. Ako želimo stabilnost i demokratsko društvo onda moramo obnoviti ukinute i ustanoviti nove demokratske institucije. Uvjeren sam da treba promijeniti izborni zakon za hrvatski Sabor, tako da se izbori organiziraju u sto izbornih jedinica u kojima se bira po jedan zastupnik. Cilj je omogućiti građanima da neposredno biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Time bi se spriječilo da velike stranke na liste stavljaju ljude koji inače nikada u direktnim izborima ne bi prošli u hrvatski državni Sabor. Svakih 40 000 hrvatskih građana biralo bi prema ovom modelu izravno svoga predstavnika u jednoj od stotinu jedinica. Ta praksa iz razvijenog zapadnog svijeta uči nas da tako najkvalitetniji ljudi mogu biti birani u Sabor. Prednost takvog modela je neposredni i jači utjecaj birača na politiku. Potrebno je ponovo vratiti drugi dom u Hrvatski sabor. Županijski dom ima zadaću voditi računa o ravnomjernom regionalnom razvoju Hrvatske. Zastupnici bi se i za županijski dom Sabora birali neposredno po jedan iz svake izborne jedinice. Županijski dom Sabora ne bi trebao imati više od 35 zastupnika. Izbornim zakonom trebalo bi omogućiti svim hrvatskim državljanima, ma gdje živjeli u svijetu, dopisno glasovanje kako za parlamentarne tako i za predsjedničke izbore. Referendum kao osnovnu demokratsku formu odlučivanja treba primjenjivati pri donošenju odluka o svim bitnim pitanjima po budućnost Hrvatske. Od referenduma za uređivanje granica sa susjednim državama do referenduma za ulazak u EU. Pri tome se moraju poštivati uvriježeni demokratski standardi i odluke se moraju donositi s 50% plus jedan glas, od ukupnog broja birača. Imenovanje glavnog državnog odvjetnika treba ustanoviti kao nadležnost predsjednika države, kako bi tužiteljstvo bilo neovisno od utjecaja političkih i drugih centara moći. Državnu upravu treba modernizirati tako da svatko preuzme svoj dio odgovornosti, i bude neposredno odgovoran za posao koji radi. Ali isto tako da se precizno odredi način koordinacije i odgovornost za međuresorsku suradnju između većeg broja ministarstava i državnih tijela. Ove promjene pridonijele bi razvoju demokracije u Hrvatskoj, pridonijele bi odgovornosti politike i državne uprave, te odgovornosti narodnih zastupnika. Zato ću biti predsjednik, koji će biti odgovoran za razvoj demokratskih institucija i koordinaciju rada državnih institucija. 8. Vrijeme je da mladi preuzmu odgovornost za svoju budućnost i budućnost Hrvatske. Vrijeme je da stvorimo društvo znanja za društvo zdravlja.Hrvatska nema dugoročnu strategiju razvoja. Zato ne može uspješno definirati ni strategije koje će omogućiti da se mladi školuju i pripreme za preuzimanje odgovornih dužnosti u javnom i privatnom sektoru. Ako želimo biti moderno, gospodarski uspješno društvo, nije dostatno samo obrazovati nove generacije, nego i stvarati nova znanja potrebna za razvoj. Mladi moraju dobiti takva znanja. Mladi moraju stvarati takva znanja. Mladi moraju dobiti šansu da svoja znanja i koriste. Moramo ostvariti takve društvene odnose da oni koji žele voditi uspješne firme, traže i nude najboljim mladim ljudima stipendije i posao, kako bi osigurali za sebe najbolje stručnjake. Da bi se promijenilo postojeće stanje potrebno je poduzeti niz mjera. Država bi svima koji žele studirati trebala omogućiti kredit za pokrivanje troškova školovanja, koji će početi vraćati tek kada se zaposle. Time bi svi mladi ljudi imali istu startnu poziciju, neovisno i socijalnim prilikama obitelji iz kojih dolaze, i mogli bi upisivati fakultet za koji polože uvjete. Istovremeno sudbina bi fakulteta ovisila o njihovoj konkurentnosti i uspješnosti. Da bismo spriječili odlazak mladih, te omogućili njihovo zapošljavanje - u sadašnjim gospodarskim uvjetima - zalažem se da poduzeća ne moraju plaćati doprinose na plaće barem 2-3 godine i to za one koji se prvi put zapošljavaju. Time bi se mladi mogli odmah zaposliti a svojom kreativnošću i znanjem stvarali bi nove poslove i nova radna mjesta. Mladima treba nuditi stambene kredite pod najpovoljnijim uvjetima. To znači, ili da banke smanje kamate ili pak da država podmiruje bankama razliku u kamatama. Takvim mjerama mladi bi imali šansu, osiguranu egzistenciju i priliku za napredovanje. Zato ću biti predsjednik, koji će mladima vratiti nadu i optimizam da se u Hrvatskoj može uspjeti vlastitim radom, znanjem i poduzetništvom i tako izgraditi dobar život, sebi i svojoj obitelji. 9. Vrijeme je da vratimo gospodarsku samostojnost. Ako želimo uspješnu Hrvatsku, obnovimo Hrvatsko gospodarstvo! Vrijeme je za tržišno socijalno gospodarstvo sa snažnim poduzetništvom. Hrvatska treba biti socijalna država, država socijalne pravde s uspješnim gospodarstvom. To znači da trebamo tražiti takva rješenja koja će biti u službi čovjeka. Moramo definirati razvojnu strategiju koja će imati za cilj: Otvaranje novih radnih mjesta, snivanje jake državne banke.Važnu gospodarsku infrastrukturu (energetika, voda, zemljište, šume, obala) zadržati, odnosno vratiti (HT, Ina) u državno vlasništvo.Odustajanje od daljnjeg zaduživanja. Neodložno proglašenje gospodarskog pojasa na moru. Teški položaj seljaka popraviti zaštitnim mjerama prema nepotrebnom uvozu poljoprivrednih proizvoda. Ograničavanje stranog vlasništva u medijima. Besplatna zdravstvena zaštita. Tržišno socijalno gospodarstvo znači da moramo voditi brigu o svakom čovjeku: seljaku, ribaru, radniku, umirovljeniku. Danas pravila obvezuju da poduzeća prvo podmiruju obveze prema državi i bankama, a radnici dobiju plaće tek ako nešto ostane. Moj je stav da zakon prvo treba štititi radnike. Radnici trebaju dobiti plaću i to svakog zadnjeg dana u mjesecu, pa tek onda država i banke ono što im pripada. Takvim propisima, u slučaju bankrota poduzeća, radnici bi bili prvi namireni i ne bi se trebali štrajkovima boriti za svoje plaće jer bi im one po zakonu bile osigurane. Razvijene su zemlje svojim (starijim) građana omogućili hipotekarne kredite (kredite na nekretnine koje vraćaju njihovi nasljednici) od kojih mogu pristojno živjeti. Hipotekarni krediti što ih nude banke u Hrvatskoj vrlo su nepovoljni. Zato trebamo banke koje će ih davati pod istim uvjetima kao i u stranim zemljama. Sa sadašnjim omjerom zaposlenih i umirovljenih teško je postići prihvatljivo rješenje. Tijekom devedesetih u cilju jačanja mirovinskih fondova, trećina dionica poduzeća zakonom je predana u vlasništvo mirovinskih fondova. Gdje je danas ta imovina i zašto je oduzeta fondovima poslije 2000.? Kakvo je ona bogatstvo za umirovljenike mogla danas predstavljati svjedoči nažalost usamljeni primjer Hrvatskog mirovinskog investicijskog društva. Za umirovljenike vidim rješenje u formiranju mirovinskih fondova koji će biti "neovisni" od potresa i promjena u državnom proračunu, a mirovinsko osiguranje djelovati na principu solidarnosti, a ne profita. To je moguće ako se mirovinski fondovi počnu puniti od prihoda od državnih koncesija za eksploataciju prirodnih bogatstava. Prirodna bogatstva nacionalni su potencijali, a umirovljenici su ona socijalna kategorija koja ima najviše prava da ima neposredne koristi od tih bogatstava. No sve te ekonomske, financijske ili pravne mjere moguće su ako postignemo konsenzus oko temeljnih vrijednosti kojima težimo. To isto obvezuje i Hrvatsku narodnu banku i Vladu da na tim vrijednostima budu odgovorni za državnu, političku, financijsku i gospodarsku stabilnost – jer je to u najboljem interesu svakog hrvatskog čovjeka. Vrijednosti su temelj na kojima gradimo budućnost. Razjedinjeni i posvađani ne možemo izaći iz gospodarske krize. Zato ću biti predsjednik, koji će se zalagati za tržišno socijalno gospodarstvo sa snažnim poduzetništvom, u društvu bez korupcije i kriminala. 10. Vrijeme je da poduzmemo sve potrebne mjere kako bismo sačuvali svoj nacionalni i kulturni identitet. Ako vratimo gospodarsku samostojnost koja znači čuvanje gospodarskih potencijala u hrvatskim rukama; ako vratimo kulturnu samobitnost kao jedini garant budućnosti jezika, kulture i vrijednosnoga sustava koji nas je stoljećima očuvao; ako vratimo političku samostalnost, što znači da se odluke donose u Zagrebu, a ne u Bruxellesu ili Haagu - onda ćemo očuvati svoj identitet i osigurati budućnost sebi i svojoj djeci. Image što ga Hrvatska ima u svijetu, samo je slika onoga što drugi misle o hrvatskoj državi, narodu, kulturi i ciljevima kojima težimo. Zadaća je predsjednika da predstavlja Hrvatsku u svijetu. Da promiče njezin ugled, za dobrobit društva i države koju predstavlja. Zato ću biti predsjednik, koji će promicati ugled Republike Hrvatske u svijetu, kao predsjednik svih hrvatskih državljana. Gospođe i gospodo, Htio bih na kraju reći da ovi izbori za predsjednika države nisu rutinski izbori. Ovo su povijesni izbori jer je hrvatska demokracija još krhka i jer je međunarodni položaj Hrvatske i dalje nezavidan, pa Hrvatima ne može i ne smije biti svejedno je li na Pantovčaku osoba duboko svjesna hrvatskih interesa, je li ondje osoba koja je tamo dospjela samo populističkim frazama, a nedorasla zadaći, ili je čak – kao u zadnjih deset godina, osoba upregnuta u protuhrvatska kola. Ja sam odgojen u ozračju ozbiljnosti i odgovornosti, osobne odgovornosti za nacionalnu sudbinu. Spreman sam založiti se do kraja za Hrvatsku kojoj je potreban još jedan preporod, za uzlet narodne volje i za konačno i neupitno pozicioniranje samosvojne i dostojanstvene hrvatske države koja se nikome ne klanja, koja svoje ne da, a tuđe poštuje. U takvu Hrvatsku vjerujem, takvoj Hrvatskoj želim biti predsjednikom, s vašom potporom i Božjom pomoći!“ Skup je završio zajedničkim izvođenjem pjesme "Bože čuvaj Hrvatsku". Na skupu je bila i delegacija Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata iz Bjelovara koja podržava sve stavove što ih je Miroslav Tuđman, također dragovoljac, iznio u svojoj kampanji za predsjednika Republike Hrvatske.
